|
U komentaru sam dobila pitanje da li duhovi postaju zlima jer su u životu bili zli ili zato jer su ubijeni i da li imaju izbor. Odgovorila sam u komentar, ali ovdje ću malo proširiti temu.
Znači,
Ljudi u životu mogu biti dobri ili zli. Ukoliko su bili zli njihovi duhovi nastavljaju biti zli, a ako su bili dobri ali su ubijeni nasilnom smrću oni postaju željni osobi koja ih je ubila pokazati kroz što su prošli. Oni žele da toj osobi pokažu kako su se osjećali kada mi je to učinila i provesti ih kroz svoje osjećaje u tim trenucima.
U većini slučajeva želja za razumijevanjem prelazi u osvetu, iz koje se duh rijetko može izvući, jedino uz pomoć ljudi koji komuniciraju s ''onim'' svijetom i koji će se potruditi da duh nađe mir i bez osvete.
Problem sa takozvanim ''psihijatrima za duhove'' je u tome što nisu svi duhovi isto jaki. Ima slabijih i uplašenih duhova koji ne žele prolaziti kroz svoju smrt, dok ima onih koji uživaju u osvetu i ne žele napustiti tzv. srednji svijet, jednostavno uživaju u nanošenju boli drugima.
Duh svoju moć crpi iz nekog predmeta. Ukoliko je taj predmet u doticaju s ljudima onda duh može ići svugdje gdje ide taj predmet i iz svakog živog bića izvlači dijelove njegove duše i tako čine sebe jačim. Najjači duhovi spremni su na ogromne katastrofe, a moguće ih je uništiti jedino ako je uništi predmet iz kojeg oni crpe snagu. Ali onda oni neće naći mir nego će biti izbrisani, kao da nikada nisu ni postojali.
''Psihijatri za duhove''
Svi smo pogledali bar jedan film s djetetom koje ima svojeg izmišljenog prijatelja. Recimo da bi duhovi i njihovi ''psihijatri'' bili nešto slično. Osoba koja je psihički veoma jaka može komunicirati s duhom i pomoći mu da se riješi osvete, no ako duh to ne želi onda uzalud trud. Ukoliko duh želi prestati svoju osvetu i pronaći mir na bolji način, uz pomoć Zemaljske osobe on može doći na mjesto svoje ljudske smrti i pronaći ono što ga veže za Zemlju. U tom slučaju Zemaljska osoba može tu stvar uništiti i duh će pronaći svoj mir( da ne bude zabune: stvar koja duha veže na neko mjesto nije ujedno i stvar iz koje on crpi energiju).
Ipak, na čovjeka sve to može ostaviti posljedice, i to dugotrajne. Osoba se može osjećati praznom i misliti da je izgubila nekoga koga je voljela i tko je zapravo bio živ, i na kraju krajeva osoba može sama sebe ozlijediti samo kako bi prešla na ''onaj'' svijet i opet vidjela svojeg duha ''pacijenta'' kojeg je već počela smatrati prijateljem.
Zato samo osobe psihički vrlo jake mogu biti ''psihijatri za duhove''.
Moje iskustvo s time je da sam jednom pokušala. Jednom i nikada više. Srela sam duha koji nije želio izaći iz osvete i probavala sam ga nagovarati, ali nije htio. Pristao mi je pokazati samo svoju smrt. Ostala sam u šoku danima, nikada nisam vidjela nešto tako grozno. Samo je rekao da se ne želi prestati osvećivati jer da ga to čini sretnim, kada sam ga zamolila da proba prestati, naljutio se i otišao.
Maltretirao me noćima, prikazivao mi se u ogledalima, prozorima i u obliku odraza gdje je god mogao. Ne želim to više ponoviti. Usudim se svašta i radim svašta po pitanju duhova, ali za ''psihijatra'' više nikada neću ići.
|
